Genocidnu i svirepu odmazdu učinjenu nad Kadićima one prve avgustovske noći kad je iz Kotora stigao glas da je knjaz Danilo izdahnuo, i teror koji je u Crnoj Gori nastao poslije njegove smrti, opisuju brojni autori i svjedoci pogroma nad nedužnim bratstvom. Mićun Pavićević i Mato Hanžeković u svom već spominjanom romanu "Na prelomu", između ostalog, navode da "od divnoga viteškoga naselja Bovan, postade za jednu noć zgarište i pepelište, skrovište sova i slijepih miševa. Ova kazna zastraši Crnogorce i napuni ih teškom slutnjom o vladavini mladoga knjaza. Odmah se znalo da zemljom rukuje stari krvnik, vojvoda Mirko. Poslije pohare Bovana, začestaše i drugi nasilni činovi. Strahujući od uticaja Danilove udovice Darinke i kćeri Olge, proćeraše ih (Kadiće, nap. M.S) iz Crne Gore. Ovaj grubi čin dao je povoda vjerovanju, u narodu, da je vojvoda Mirko bio umiješan u Danilovo umorstvo u Kotoru, i to preko Selim-bega barskog, kako bi sina Nikolu doveo na prijesto".

Pošto je Todor Kadić ubio knjaza Danila u Kotoru, serdar Mato Bošković sa Orje Luke, najviše je radio o razuri i progonstvu svih Kadića, koji nijesu ni prstom makli da pomognu Todoru u ubistvu, navodi Zdravko V. Gavrilović u knjizi "Bjelopavlići u priči i istoriji".

Kadići, njihove žene, djeca i odive, protjerani su put Skadra, Peći i Đakovice. Bovan, najzdravije i najpitomije mjesto u Bjelopavlićima, ostao je pusto zgarište. Sve je u pepeo pretvoreno, osim velikih zidova od kula, koje su poređane bile jedna do druge i imale izgled varoši. Te su kule i danas očuvane, ali ih po glasu presude niko nije smio opraviti i u njih se useliti.

Pri protjerivanju odiva Kadića, navodi dalje Gavrilović, trebalo je protjerati i kćer Rista Kadića koji je bio rođeni brat od strica Todorov, udatu za Mušiku Jovanovića. Navale Boškovići i drugi Bjelopavlići, kojima su Kadići bili trn u oku, na kulu Mušikinu. Iskoče Mušika, Matun Đikanov, Čobelja Savićev i ostali Jovanovići koji bjehu i jaki i hrabri, povade puške i jatagane i stanu na strugu od obora:

"Natrag, krvopije, zulumćari i palikuće! Nije vam ovo meki prijelaz. Ne damo našu banicu Maricu, dok od vas ne napravimo kasapnicu."

A da Kadići, oni koji su pretekli tu stravičnu "noć dugih noževa" uoči Ilina dne 1860. godine, nijesu imali mira ni kad su se sklonili ispod dugačke, nemilosrdne i osvetničke ruke Petrovića, čak ni kada su promijenili prezime, a neki i vjeru, najbolje potvrđuje i jedan dokumenat na koji ukazuje Radomir P. Guberinić iz Berana.

"Tako su – piše Guberinić – pokušali biološki istražiti kadićki ogranak Pešića u Gornjim Selima u Staroj Srbiji, u turskoj granici. Pred tom bjesomučnom hajkom, gornjoselski Pešići (Kadići) iz sela Bastaha, iz Vasojevića, potražili su zaštitu od vasojevićkih kapetana, ali i od bratije Manastira Visoki Dečani, uz tešku zakletvu da oni nijesu od te ‘zle kuće Kadića‘ koja je ubila knjaza. O tome bratstvo Manastira Dečani obavještava knjaza Nikolu pismom ali on na njega ne odgovara".

I Radovan Bećirović Trebješki se pozabavio istragom Kadića. On u pjesmi "Serdar Jole i vojvoda Peko" sučeljava gnjevnog serdara Jola Piletića i nasljednika knjaza Danila, knjaza Nikolu, naredbodavca ovog strašnog zločina nad Kadićima.

Međutim, i pored svega toga, knjaza Nikolu niko nije mogao razuvjeriti da nije bilo zavjere. On ni u svojim političkim spisima, ni u memoarskim i autobiografskim zapisima ne spominje ime Todora Kadića, niti na bilo koji način govori o motivima koji su ga naveli da se odluči na taj pakleni korak te posljednje julske noći 1860. godine na kotorskoj rivi. Isto tako nema ni riječi o krvavom obračunu sa cijelim bratstvom Kadića koji je potom uslijedio, o nemilosrdnoj kazni koja je izrečena nevinim bratstvenicima i rođacima Todora Kadića. Htio je čak i njegovu ujčevinu – brojno bratstvo Nikčevića da protjera iz Crne Gore, ali ga u tome spriječio njegov tast Petar Vukotić. Ostalo je, međutim, zapisano da je na njegova stalna prigovaranja da su mu Bjelopavlići ubili strica, dobio i žestok odgovor:

– Za tebe srećnije puške u svu Crnu Goru od one Todorove nije pucalo! – kazaće mu pred Manastirom Ždrebaonik bjelopavlićki kapetan Toko Šaranović.

Priredio:

MILAN STOJOVIĆ

(Nastaviće se)