Destruktivne emocije svakako ubijaju razum, a to su sile protiv kojih je ekspresionističkim i nadrealističkim potezima iskazao bunt (Novica Đurić, prim. prir). Ta sublimirana energija zapravo je izvanredna umjetnička snaga koja tako potentno izbija. Ekspresionizam izržava taj snažni opseg žustrih emocija, kroz bijes, ljutnju, slutnju.

"Bježi mi s očiju"

"Ako te još jednom čujem/da pričaš istinu umjesto laži/pustiću sve pse iz komšiluka

da te rastrgnu na komade,/vilice razvrnu i zube prebroje,/jer si me probudila dok sanjah

kako te više nema."

Ljudski mozak ima dvije zone emocionalne aktivnosti - "lijevi prefrontalni korteks zadužen za ispoljavanje osjećanja kao što su: sreća, oduševljenje, radost, izražena energičnost i budnost, i desnu prefrontalnu zonu koja reflektuje uznemirujuće emocije". (Danijel Goleman, "Destruktivne emocije" (Geopoetika: 2003), 33.) Kod umjetnika prepoznajemo unutrašnje porive, manifestovane kroz spoljnje efekte, koji su uticali na individuu da se nađe pod dejstvom njihove destruktivne sile. Upravo taj opseg emocija ispoljen je nadrealističkim i ekspresionističkim potezima.

Nadrealistički manifest Andrea Bretona (André Breton), izdat u Parizu 1924. godine, donosi novi talas u umjetnosti. Nadrealizam kao čist psihički automatizam, postiže, bilo pismeno, bilo usmeno, da se izrazi stvarno djelovanje misli, bez kontrole koju bi vršio razum. Otuda, cijela pjesma "Živi su samo oni", odražava neurozu jednog vremena. Poput stihova Vladimira Majakovskog (Vladimir Vladimirovič Maяkovskiй): "Živci, veliki, mali, mnogi - pomamno skaču i već - gmižu. Živci pali s nogu!" (Vladimir Majakovski, "Oblak u pantalonama" (Beograd: Knjiga komerc, 2007), 22.). (Vidi pjesmu u poglavlju "Ekspresionizam u poeziji Novice Đurića").

"U molitvi pred svetom rukom"

"Prazno je u sobi, praznoj trpezi,/kad nam se jastuk sledio/kao usta uhvaćena u laži/kao poniženje izraslo u ludilo." (Podvukla M. Z.)

Sa stanovišta neuronauke emocije su kružeće kolo u mozgu pri čemu je amigdala posebno aktivna u toku negativnih emocija. "Hipokampus igra značajnu ulogu kod emocija, jer je najodgovorniji za to kako shvatamo kontekst nekog događaja" (Danijel Goleman, "Destruktivne emocije" (Geopoetika, 2003), 201.), tj. kako reagujemo na određeno okruženje. Okruženje utiče na mozak, kao i iskustvo.

"Riječi u njihovom odijelu"

"To što se čuje poljima grmi,/pašnjacima povrh naših glava/ne pjeva, ne doziva se sloboda,/sunce silazi, pozdravi mrava. //Sanjam kako na tvom opijelu,/plače sloboda u njihovom odijelu,/dok djeca krijepe cvijet i pčelu."

Tako Đurić ukazuje na opštu svijest društva koja je ugrožena pod dejstvom destruktivnih sila. Destruktivne emocije remete pravilan rad hipokampusa što ometa realnu procjenu fizičke sredine kao konteksta.

Takođe, u Đurićevoj poetici imamo sinesteziju, kao neurološki fenomen usled međusobnog dejstva čula koja se prepliću. Slike pobuđuju asocijacije i dobijaju ukus. Zvuci, boje, vrijeme i prostor se sintetišu u zajedničke odaje.

"Čiji ono požutjeli prozori/što se ne glaskaju ni otvaraju/tako skršteni ruku/ćute, razbare i čekaju." ("Prozori", podvukla M. Z.)

Sinestezija, kao neurološki fenomen u kom se informacija primljena putem jednog čula, nesvjesno aktivira iskustvo nekog drugog čula ili više njih, kao hipersenzitivni akt kojim subjekt osjeća i poima svijet. Stari Grci su taj vrhunac osjećaja, koji se istovremeno prožimaju u uzvišeno iskustvo, koje vodi samoj esenciji, nazivali percepcijom (syn: zajedno i aisthesis: percepcija). Otuda je sinestezija neurološki fenomen, koji vodi čula do nivoa istančanosti i same oštrice, koja zna kao i sama ljepota da zaboli.

Umjetnik otkriva šta se dešava u umu čovjeka, usled spoljašnjih ili unutrašnjih faktora koji uslovljavaju reagovanja. Obično su to ratna zbilja ili opiranje bića kakvom spoljnjem faktoru koji se nameće kao stega, što je umnogome i uslovilo ekspresionistička i nadrealistička umjetnička svojstva, kao reakcija, kroz lične nemire koji se kovitlaju unutar čovjeka.

S druge strane, nasuprot razumu, sinestetičke osobenosti imaju svojstvo doživljaja svijeta čulima. Nekada dovode čovjeka i do razdražljivosti, kao podražajni odgovor na stimulse.

NASTAVIĆE SE