"Za Lipsa psihička snaga je mogućnost da u duševnom životu nastanu određena zbivanja i da dospeju do određenog stupnja delatnosti. Nasuprot tome, psihička energija je `u samim zbivanjima sadržana mogućnost da se u njima aktuelizuje ta snaga`."

Otuda kod Đurića i ekspresionizam, kao umjetnički izraz koji svoje osobenosti pronalazi kod Anrija Bergsona (Henri Berhson), Fridriha Ničea (Friedrich Wilhelm Nietzsche), Zigmunda Frojda (Sigmund Freud), Karla Gustava Junga (Carl Gustav Jung) i drugih. Šarl Lebren (Charles Le Brun); 1619‒1690, Pariz - francuski dvorski slikar, arhitekta, unutrašnji dekorater, direktor manufakture goblena, teoretičar umjetnosti i rektor Kraljevske akademije slikarstva i skulpture bavio se fizionomijom u vidu niza crteža, koje je sistematizovao oko 1668. godine.

"Lebrenovi crteži ilustruju pokrete očiju, obrva i usta pri provali osećanja kao što su strah, ljutnja i iznenađenje, a rađeni su po uzoru na knjigu Strasti duše koju je 1649. godine objavio Dekart, i to s namerom da ih ostali umetnici koriste kao uzore pomoću kojih će ostvariti narativnu dimenziju svojih slika da bi ih posmatrači s lakoćom mogli pročitati." (Penelopi Dž. E. Dejvis i saradnici, "Šarl Lebren i osnivanje kraljevske akademije" u knjizi Džonsonova Istorija umetnosti (Zagreb: Stanek d. o. o., Sedmo izdanje, 2008), 742.)

Jung objašnjava: "Psihička energija se pojavljuje, ako je aktuelna, u specifičnim dinamičkim psihičkim fenomenima kao nagon, želje, htenja, afekt, pažnja, učinak, što su zapravo psihičke snage. Ako je potencijalna, energija se pojavljuje u specifičnim postignućima, mogućnostima, spremnostima, stavovima, itd. što su uslovi... Energija je kvantitativni pojam, koji sažima snage i uslove. Samo uslovi se mogu odrediti i kvalitativno, pošto su to pojmovi koji izražavaju kvalitete, koji se dovode do dejstva pomoću energije. Kvantitativni pojam nikada ne sme biti istovremeno i kvalitativni, inače nikada neće omogućiti prikazivanje odnosa snaga, što je zapravo njegovo pravo opredeljenje.

Kako, nažalost, ne možemo naučno dokazati da postoje ekvivalentni odnosi između fizičke i psihičke energije, ne preostaje nam ništa drugo ili da odbacimo energetski način posmatranja ili da potražimo posebnu psihičku energiju, što bi sasvim bilo moguće kao hipotetička operacija." (K.G. Jung, "Dinamika nesvesnog")

Takvu jednu mogućnost hipotetičke operacije omogućuje upravo Đurićeva pjesma "Bježi mi s očiju", koja moglo bi se reći da predstavlja jedan psihofizički suodnos. Pjesma predstavlja tzv. Empedoklovu (Ἐμπεδοκλῆς) "ljubav i mržnju elemenata".

Pjesma predstavlja stanje "kako deluje ljutnja na cirkulaciju krvi i na puls..." (A. Šopenhauer, "Svet kao volja i predstava")

Pjesma "Bježi mi s očiju", nije rezultat onoga što leži u glavi, tj. intelektu, već afektu. Šopenhauer je navodeći Biša objasnio takvo jedno stanje.

"On primećuje takođe da dok su naučnici govorili da takozvana duša boravi u glavi, dotle je narod dobro osećao razliku između intelekta i afekta volje i njih uvek pravilno izražavao, govoreći, na primer, o pametnoj, ozbiljnoj, finoj glavi, a nasuprot tome: dobro srce, kao i `ljutnja ključa u mojim žilama, uzburkava mi žuč`. Ili `od radosti mi treperi utroba`, ili `ljubomora mi truje krv`, itd."

Dakle, pjesma "Bježi mi s očiju" je govor strasti, govor organskog života, ljutnja koja ključa u žilama, uzburkava žuč.

Stih "sijevam kao munja" zapravo je koncentracija subjektivnosti, Šopenhauerovo "izbijanje varnice", "nadražaj volje", "nehtejne". Ovaj čin volje (volja kao vlastito sopstvo) Šopenhauer je opisao, u tom kontekstu, kao nadražaj volje koja je za "subjektivnost ono što je za električni aparat izbijanje varnice. Svaki telesni osećaj jeste po sebi nadražaj volje, i to češće noluntas (nehtijenje) nego voluntas (volja, htijenje)". (A.Šopenhauer, "Svet kao volja i predstava")

Pjesma dakle predstavlja nadražaj volje, na relaciji odnosa tjelesnog i duhovnog osjećaja. U tom smislu nadražaj volje duhovnim osjećajem Šopenhauer objašnjava ovako:

"To se zbiva kad god neki objekt ne biva shvaćen čisto objektivno, već izaziva posredno ili neposredno, želju ili odvratnost, pa ma bilo to samo posredstvom sećanja: jer on tada odmah dejstvuje kao motiv u najširem smislu te reči".

Stoga stihovi "od tvoje želje do moga kreveta/ i tako čekati da se sjetim/ da si to ti što nečujno ispade iz džepa" sadrže možda tu nijansu nadražaja volje kroz određenu vrstu nadmoćnosti koja sadrži dozu prezira.

NASTAVIĆE SE