O svom opredjeljenju za komunizam Đilas kaže: "Bila je to želja za jednim boljim i ljepšim svijetom, za promjenom, želja urođena svakom biću, a koja u konkretnim prilikama, nije ni mogla da dobije drugi do komunistički oblik. Komunizam je bio jedna nova ideja. To je za mladost bio zanos, žudnja za podvigom i za žrtvovanjem na sreću roda ljudskoga."
Šestojanuarska diktatura, koja se poklopila sa posljednjom Đilasovom godinom u gimnaziji, mogla je ta osjećanja samo još više da podstakne i posluži kao osnova za njihovo kasnije političko (revolucionarno) artikulisanje.

Dr Aleksandar V. Miletić

privatna arhiva

Vrijedi pomenuti i mogućnost religijskog uticaja na Đilasovo intelektualno i ideološko formiranje. Odrastao i vaspitavan u pravoslavnoj, patrijarhalnoj sredini i porodici Milovan Đilas je bez sumnje iz tog kulturno-socijalnog okruženja ponio osnovne forme religijskog vaspitanja. Kasnije kroz školovanje, pogotovo u srednjoj školi, o religijskim pitanjima je počeo da razmišlja kritički i u skladu sa svojim tadašnjim interesovanjima i saznanjima. Slušao je vjeronauku, a na njega je imao uticaja prota Bojović, koji je bio "razložan, načitan, a uz to ljeporek" i veoma pogodan za razgovore na temu religioznosti: "Izlaganja prota Bojovića bila su sasvim u skladu s mladićskim raspoloženjima za pravdom i milosrđem. On nije ni u kom slučaju mogao neposredno uticati u pravcu nečijeg opredjeljivanja za komunizam. Ali je budio velike misli i osjećanja o pravdi i milosrđu, preko kojih se... kasnije, bar što se mene tiče, išlo i ka komunizmu. To je bilo čudno: protina izlaganja bila su usmjerena ka odvraćanju od komunizma i od svakog nasilja. Ali su nastojanja na pravičnosti, ravnopravnosti i milosrđu podsticala na razmišljanje i na napore da se ostvari svijet u kome bi to bilo stvarnost.." To je povezivao i sa lektirom koju je tada čitao i o kojoj je razmišljao: "Uvijek sam, kasnije, osjećao u sebi neki neplaćeni – komunistički – dug prema Dostojevskom i prema proti Bojoviću, koji se nijesam usuđivao ni sebi da priznam. Oni su podsticali na pravednost i milosrđe."

U jesen 1929. godine Milovan Đilas dolazi na studije u Beograd. Upisuje se na Filozofski fakultet na grupi za jugoslovensku književnost. Izbor studijske grupe na fakultetu bio je potpuno u skladu sa njegovim tadašnjim interesovanjima. Mladi Đilas u Beograd zapravo dolazi sa visokim literarnim ambicijama i već prvih godina u novoj sredini počinje da objavljuje svoje radove.

Po svom priznanju nije bio revnostan student, ali se poletno"raspisao u pripovjetkama, budući istovremeno socijalni nezadovoljnik, čak i komunista", mada sa njima nije imao kontakata, jer su u to vrijeme (šestojanuarska diktatura) bili gotovo razbijeni i u dubokoj ilegali. Svoja djela, poeziju i prozu objavljuje u listovima raznih profila i orijentacija, "Južni pregled", "Volja", "Književni sever", "Misao", "Slobodna misao","Venac", "Epoha", "Književni krug", "Kultura", "Mlada Bosna","Mlada kultura", "Umetnost i kritika", "Zapisi", "Književne sveske", "Zeta", "Naša stvarnost" i dr.

Pored pisanja pjesama i pripovjedaka, Đilas pokazuje i živo interesovanje za književnu kritiku i polemiku, pa tako vrlo brzo ulazi u prestoničke literarno-polemičarske vode. Tokom cijelog međuratnog perioda, osim za vrijeme robije 1933–1936, Đilas je kritičarski veoma angažovan. Objavljuje u raznim časopisima različite vrste tekstova, polemike, rasprave, kritičke oglede, članke, prikaze knjiga. Često svoje tekstove zbog svoje političko-ilegalne djelatnosti potpisuje različitim pseudonimima, od kojih su do sada poznati: Milo Nikolić, Vuk Zatarac i M. Đorđević.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)