Istaknuti predstavnik ustaškog pokreta fra Kamber uočava veoma značajnu karakteristiku djelovanja ustaških grupa i lokalnih vlasti uopšte, a na osnovu onoga što je vidio u sjevernoj i centralnoj Bosni: "Gimnazijalce, brucoše i mladiće, pa bili oni ne znam kakovi, ne bi se više smelo metati za logornike ili kakve više dužnosnike. Moramo na čelo metati ozbiljne ljude, ako je ikako moguće pametne, iskusne i poštene. Iskreno govoreći, videli smo dosta puta naprosto zaprepašćeni, kamo će taj mladićki kurs odvesti. Za mladiće sve (je) jednostavno: treba sve poklati i već je rešen tim srpski problem". I Hitler i Musolini "formiraju mladiće" ali im ne daju "mjesta generala ili viših časnika, bilo u vojnoj bilo u civilnoj službi", ističe Kamber. Slično je bilo i Rimokatoličkoj crkvi, zato je on i upozoravao da se prestane sa takvom praksom. Da se ta deca "u opojnosti" ne igraju oružja i "nas sve skupa prikažu neozbiljnima a ohrabre time Srbe na ustanak". On je ukazao i da "jednako ne bi trebalo za velike dužnosnike upotrebljavati razne vrste primitivaca i vjerskih glupana" i da se na mesta logornika postavljaju ljudi čiji je jedini kvalitet da su ustaše i da su zato za "sve sposobni".
Kako primjećuje T. Aralica: "U to se doba, zapravo, svatko tko je htio mogao učlaniti u Ustašku vojnicu i stvoriti postrojbu istomišljenika. Nastanak takvih pokrajinskih jedinica ovisio je o želji, odlučnosti i sposobnosti nekog lokalnog ustaškog vođe, a u tome su prednjačili ustaše povratnici koji su se vratili iz emigracije u svoje zavičaje. Oni su oko sebe okupljali ljude koji su pokretu pristupali iz različitih motiva, od čistog domoljublja, preko želje za osvetom ranijim vlastodržcima, do pukog koristoljublja."
Upravo organizacija ustaških grupa nastala uz političku strukturu ustaškog pokreta biće osnova za nastanak neregularnih jedinica ustaša širom NDH, a posebno u onim djelovima gdje je bilo naseljeno srpsko stanovništvo u većem ili manjem broju. Iz ove strukture regrutovaće se grupe tzv. divljih ustaša tokom ljeta 1941. Ove snage počiniće neke od najdrastičnijih zločina prema srpskom stanovništvu u tom periodu. Dio ovakvih neregularnih ustaških snaga predvodili su istaknuti ustaški oficiri.
Objašnjenje fenomena tzv. divljih ustaša u svojim bilješkama dao je vojskovođa Slavko Kvaternik za svoje razdoblje dužnosti. Prema njegovom mišljenju "divlji ustaše" su se pojavili i prije nego što su počeli, kako on kaže, "izgredi". Različita su gledišta o tome da li je riječ o spontano stvorenim jedinicama "sukladno lokalnim prilikama" ili su to planski organizovane "tvorbe", kako Kvaternik navodi "suvisla organizacija terorista". Članovi vlade tumačili su te izgrede "časomičnim izražajem lokalne naravi", nastalim iz mržnje i osvete zbog terora iz vremena Kraljevine. Smatrali su da se neće ponoviti na drugim mjestima, pa ako se i pojave organi vlasti moći će ih lako obuzdati. Ovo shvatanje, prema Kvaterniku, pokazalo se netačnim, jer se broj "divljih ustaša" iz dana u dan povećavao, a njihova djelatnost (on kaže "zulum") proširila po cijeloj teritoriji NDH, i to najviše u područjima sa mješovitim stanovništvom (Srbi–Hrvati ili muslimani–Srbi).
Kvaternik tvrdi da je kao vojskovođa i komandant dao na izučavanje Glavnom stožeru Domobranstva, a i sam je pratio ucrtavanjem na karti nastanak i širenje tih ustaških snaga istodobno s proučavanjem nastanka i širenja četnika. Svrha tog praćenja bila je da se na vrijeme pošalju domobranske jedinice u pojedine krajeve radi sprečavanja terora i jednih i drugih, a i sukoba koji bi s tim u vezi nastali. Zanimljiv je zaključak, tvrdi Kvaternik, da su "divlji ustaše" nastali u krajevima u kojima su od prije postojali četnici. "Obje organizacije, četnička i divljeustaška, razvijale su se usporedo čak su se razvijale istodobno i brojevno."
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(KRAJ)
