Druga komponenta na kojoj je nastala Ustaška vojnica organizovana je uz politički dio ustaškog pokreta. To je bila struktura koja se razvila na terenu širom nove države. Ona je sadržala naoružane pojedince i grupe obrazovane još tokom rata u aprilu 1941. Potom i naoružane elemente koji su počeli da se stvaraju oko lokalnih štabova ustaškog pokreta. Takođe i oko ranijih političkih, sportskih, duhovno-crkvenih udruženja.
Radi razumijevanja ovog procesa navodimo da je područje NDH administrativno podijeljeno na: velike župe, kotare, opštine, gradske opštine i Zagreb – koji je dobio status glavnog grada Hrvatske. Broj kotara i opština se mijenjao tokom postojanja NDH, jer je dolazilo do njihovog spajanja ili razdvajanja. [...]
Osnovi organizacije na administrativnim cjelinama NDH postavljeni su još u emigrantskom ustaškom ustavu. Nju su činili tabori, logori, stožeri i Glavni ustaški stan. Na području jedne opštine formirani su tabori. Oni su potpadali pod nadležnost logora, koji je uspostavljen na nivou kotara (sreza), dok je stožer bio organizaciona cjelina za područje jedne županije (okrug). Na čelu svake od ovih cjelina stajali su zvaničnici, čiji je naziv bio izveden iz imena same organizacijske cjeline: tabornik, logornik i stožernik. Nad cijelom strukturom nalazio se Glavni ustaški stan na čelu sa poglavnikom Pavelićem.
Na primjeru obrazovanja ustaških stožera po hrvatskim selima kotara Gradačac može se ilustrovati način na koji su ustrojeni ustaški lokalni oružani sastavi. Navedeni dokumenat predočava detaljan pregled načina formiranja kao i popis predviđenih djelatnosti takvih grupa – jedinica:
"Da se po mogućnosti u svakome selu gdje živi hrvatsko stanovništvo odmah uspostavi i organizira Ustaški stožer na sliedeći način: da se najsposobniji i najzaslužniji Hrvatski borac postavi za stožernika u mjestu, da se njemu postave kao pomoćnici po dva zamjenika stožernika, da se izmedju pučanstva izabere potreban broj najsposobnijih svijesnih Hrvata sposobnih za nošenje i rukovanje vatrenim oružjem kao Ustaša. Svi gore navedeni: stožernik, zamjenici stožernika, i Ustaše imadu položiti pred križem uz zapaljene svijeće ovu prisegu:
Zaklinjem se Bogom Svemogućim, svim što mi je sveto, da ću se točno držati Ustaških načela i pokoravati se propisima te bezuslovno izvršavati sve naloge Poglavnika Države Hrvatske, da ću za svaku povjerenu mi tajnu najstrožije čuvati i nikome ništa izdati. Zaklinjem se da ću u ustaškim redovima boriti se i raditi za interese samostalne i nezavisne Države Hrvatske i sve učiniti, što mi Poglavnik naredi. Ako se ogriješim o ovu zakletvu imade me po ustaškim propisima stići kazna smrti, tako mi Bog pomogao.
Nakon što su ovakvu zakletvu navedeni položili mogu rukovati oružjem. Svakome kome bude povjereno rukovanje oružjem, imadu Stožernik, i ako postoji, zakleti Hrvatski općinski načelnik, zajedno, izdati dozvolu da će ovlašćeni kao zakleti ustaša nositi vatreno oružje u svrhu osiguranja javnog reda i mira. Ustaški stožer sa svima ustašama dužan je održavati javni red i mir, sigurnost života imetka stanovništva u svom selu. Ustaški stožer dužan je prikupiti sav razasuti material, sve predmete koji pripadaju vojsci i državnom eraru imadu u cijelom području dotične općine po mogućnosti sakupiti i pohraniti".
Bilo je predviđeno da se takvi predmeti ne smiju "upotrebljavati u korist privatnika". Propisan je postupak ukoliko takve predmete traži neka saveznička vojska (sila Osovine). Od posebnog interesa bilo je oružje kod stanovništva: "Ustaški stožer imade odmah odrediti zajedno sa općinskim načelnikom da sve stanovništvo preda sve vrste oružja bilo vojničko ili nevojničko općinskim vlastima". [...]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
