
U pripremi posjete, prikupljeni su i podaci o razgovorima Kisindžera sa indijskim zvaničnicima: Indirom Gandi i ministrom spoljnih poslova Indije. Američka strana je predložila da razgovori obuhvate sljedeće teme: bilateralne i političke odnose dvije zemlje. "Napomenuli su nam da će Kisindžer vjerovatno iznijeti interes SAD za dugoročnu saradnju sa Jugoslavijom i da očekuje da čuje naš interes za odnose sa SAD. Od međunarodnih pitanja predviđaju kiparsku krizu, Bliski istok, Mediteran i odnose Istok–Zapad". Kisindžer će obavijestiti o svojim razgovorima u SSSR-u i američkom gledanju na detant… želio bi da bude informisan o odnosima SSSR-a sa Jugoslavijom, kao i o "filozofiji i praktičnim akcijama politike nesvrstavanja". Istaknuto je da njega zanima Nesvrstanost "sa stanovišta suprotstavljanja američkim interesima u raznim prilikama". Takođe, Kisindžer je želio da bude upoznat i o odnosima Jugoslavije i Italije i sa "mišljenjem kako se postojeći spor može riješiti". Istaknuto je da Jugoslavija "nikako ne traži" njegovu "medijatorsku ulogu" u ovom sporu.
Jugoslovenska procjena bila je da Kisindžerova posjeta "predstavlja značajan momenat u razvoju naših bilateralnih odnosa i s obzirom na vrijeme u kome do nje dolazi i s obzirom na mjesto i ulogu koju Kisindžer ima u formulisanju i sprovođenju američke spoljne politike uprkos kritikama i napadima kojima je u posljednje vrijeme podvrgnut u SAD". Ocijenjeno je da je posjeta značajna za svestranu izmjenu mišljenja o pojedinim pitanjima "ovo time više što je poznato da je lično Kisindžer prije dvije godine davao ton u zaoštravanju odnosa i pokušavao da vrši pritisak usmjeren na ublažavanje i neutralisanje naših spoljnopolitičkih stavova, što je u određenoj mjeri opterećivalo bilateralne političke odnose… Značaj Kisindžerovog dolaska u Beograd i njegovih susreta sa našim najvišim rukovodiocima je u tome što će to biti prvi razgovori na ovakvom nivou sa novom američkom administracijom i prvi razgovori sa Amerikancima poslije Desetog kongresa i usvajanja novog ustava kod nas".
"Prema obavještajnom američkom izvoru, Kisindžer smatra da sa jugoslovenskim rukovodiocima treba naći zajednički jezik u situacijama neslaganja i nesporazuma, ali da je u takvim prilikama vrlo značajno uzdržavati se od javnih napada i kritika. Ne treba očekivati da će se Kisindžer interesovati za unutrašnji jugoslovenski razvitak, pored ostalog i zbog kratkog vremena." Sugeriše se da će se "Kisindžer interesovati za jugoslovenska tumačenja ciljeva politike nesvrstavanja." To neće promijeniti njegov stav prema toj politici jer "naime Kisindžer posmatra politiku nesvrstanih isključivo kroz prizmu odnosa Istok–Zapad, polazeći od uvjerenja da ona slabi i remeti lanac odbrane prema Istoku, i drugo što može da dođe do konfrontacije između SAD i SSSR u zemljama Trećeg svijeta", stajalo je u procjeni datiranoj sa 2. novembrom te godine. […]
Kisindžerovo putovanje je obuhvatalo Sovjetski Savez (23–27. oktobar 1974), Indiju (27–30. oktobar), Bangladeš (30–31. oktobar), Pakistan (31. oktobar –1. novembar), Avganistan (1. novembar), Iran (1–3.novembar), Rumuniju (3–4. novembar), potom Jugoslaviju, odakle je produžavao za Italiju, gdje je pored razgovora sa italijanskom vladom bilo predviđeno i njegovo učešće na Svjetskoj konferenciji o ishrani. Da bi potom prešao na trusno područje Bliskog istoka i posjetio Egipat, Saudijsku Arabiju, Jordan, Siriju, Izrael i Tunis. Prema jugoslovenskim diplomatskim izvorima: u Sovjetskom Savezu rukovodstvo je ocijenilo da su "razgovori sa Kisindžerom bili uspješni, potvrđen je kurs detanta, učinjen napredak u pregovorima SALT i pripremljen je susret Ford–Brežnjev".
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
Коментари (0)
Оставите свој коментар