Vlast, po svojoj prirodi, nastoji da građane drži u mraku i u neznanju o onome što političari rade. U svojoj besjedi, prilikom dobijanja Nobelove nagrade 2005. godine, Harold Pinter između ostalog kazao je: "Kao građanin, moram da postavim pitanje: šta je istina‘ Šta je laž‘" i dodao: "Prema dokazima kojima raspolažemo, većina političara nije zainteresovana za istinu nego za vlast i očuvanje vlasti. Da bi se održala vlast, bitno je da ljudi ostanu u neznanju o istini, čak i o istini vlastitih života. Prema tome, okružuje nas golema tapiserija laži kojima se i sami branimo." On misli na ratove u Vijetnamu, Iraku, Persijskom zalivu, na marionetske diktatorske vlade, na gladne i nezaštićene.

Filtriranje sadržaja i bitka za vrijednosti ostaju u sjenci populizma i borbe za većinu. Demokratija se vraća na prethodna pitanja o "tiraniji većine" (Aleksisa de Tokvila) i "tiraniji javnog mnjenja" (Džona Stjuarta Mila). Džejms Medison tvrdio je da "sve vlade počivaju na mnjenju", tako i Stiven Luks smatra – ako uspijete da ubijedite ili navedete druge da žele isto što i vi, možete na taj način dovesti da promjene početne preferencije. Mediji nude dnevnu dozu laži kako bi promovisali interese novinara, izdavača, osnivača, vlasnika i političara, a ne javni interes. Mediji su zatrpani onim što je pogrešno, netačno, neistinito i lažno. Niko ne snosi odgovornost za takve sadržaje, njihove ishode i posljedice.

Reklamni vizual za Orlovićevu knjigu

-FOTO: CLIO

Netačne ili nepouzdane informacije, naročito se lako i brzo šire društvenim medijima. Riječ je o veoma opasnom zagađenju javnog prostora. Medijski ambijent i okruženje postaju "toksični". Ako ne važe činjenice i argumenti, ako je debata suvišna i protjerana, ako nema dijaloga i rasprave (deliberacije) da li možemo da tvrdimo da ima demokratije. Medijalizovana i piarizovana (PR – public relation, odnosi s javnošću) politika je igra obmane. Kako navodi Milica Kulić, "lažna vijest je uvijek zanimljivost koja u sebi sadrži elemente senzacije i onoliko istinitosti koliko bi moglo da se povjeruje u njenu tačnost, a u suštini je – obmana". U vrijeme postistine i lažnih vijesti najgore prolaze oni koji tragaju za istinom, jer do istine kao da nikome nije stalo.

Kulturu našeg vremena obilježava nedostatak želje da se traga za istinom, pa dakle i nedostatak same istinitosti. Sve češće se prenose i netačne, "lažne vijesti", činjenice i informacije. U tom slučaju, radi se o namjernoj prevari. Povjerenje, kredibilitet, autoritet i istina, gube na značaju. Retoričke igre i "verbalna pirotehnika" zasjenjuju argumente i istinu. Društveni mediji pokazali su moć ne samo u širenju istinitih vijesti, već i u širenju lažnih vijesti, ali i u njihovom preoblikovnju. Prema Meri Čajko, "smatra se da je vijest lažna kada se namjerno napiše da bi se širile dezinformacije i neistine. U suštini, riječ je o namjernoj prevari". Sadržaji, koji se olako nude i šire preko društvenih medija mogu biti i nedopustivo nedemokratski. Danas nije teško doći do podataka, koliko je važno umjeti preispitati njihovu autentičnost, tačnost i istinitost. Postaje sve važnija provjerljivost vijesti, kritička analiza i način korišćenja. Usljed sve veće dostupnosti aktivnog učestvovanja i postavljanja vijesti i komentara, sve su veće i mogućnosti da se postave neumjesne, neuljudne, prijeteće ili agresivne objave. Ovo je iznjedrilo i neželjene efekte. Vrata interneta odškrinuta su za razne antiliberalne, nedemokratske i antihumanističke sadržaje. Sa stanovišta demokratskih potencijala, imamo bumerang efekt. Ilustracije radi: Tokom 2010. godine Pokret protiv rasizma i za prijateljstvo među narodima (MRAP) otkrio je u Francuskoj najmanje 44 antisemitska sajta, 75 islamofobskih, 25 nacističkih, 11 negacionistički i 23 "različita rasistička". Internet može da promoviše i kompromituje, hvali i kinji. Na netu se "lajkuje" i "hejtuje".

Društveni mediji pomažu u kompromitaciji (blaćenju) političkih neistomišljenika, kritičara i protivnika. Velika opasnost sadržana je u činjenici da se netačne ili nepouzdane informacije lako šire Fejsbukom. Riječ je o veoma opasnom zagađenju javnog prostora.

Stručnjaci Univerziteta Oksford, istraživali su globalnu manipulaciju na društvenim mrežama od strane vlada i političkih stranaka. U izvještaju pod nazivom "Globalni poredak dezinformacija" analizira se kako "sajber trupe" koriste kompjutersku propagandu u političke svrhe. U sedamdesetak zemalja evidentirani su dokazi o manipulaciji na društvenim mrežama. Istraživači Oksfordskog instituta za internet pronašli su armije volontera i "botova" ili automatizovanih profila koji šire propagandu po Fejsbuku i Tviteru da bi ugrozili vjeru u demokratiju ili osigurali uspjeh određenih kandidata na Filipinima, u Indiji, Francuskoj, Holandiji, Velikoj Britaniji i drugim državama.

NASTAVIĆE SE

www.clio.rs