U jednom razgovoru sa kraljem Petrom I Karađorđevićem nedugo poslije Majskog prevrata, Jaša Prodanović je, na kraljevo pitanje o republikanstvu Samostalne radikalne stranke, kao republikance naveo Ljubomira Stojanovića, Nikolu Nikolića, Jovana Žujovića, Milana Markovića i sebe, a kao monarhiste Ljubomira Živkovića, Mihaila Polićevića, Panteliju Tucakovića, Ljubomira Davidovića, Radomira Putnika, Budimira Budu Radenkovića i Miku Bankovića. Republikanci su takođe bili Milan Grol i Božidar Marković.
Jaša Prodanović je narednih deset godina vodio glavnu riječ u organu samostalnih radikala, te se posebno pročuo zbog vođenja "beskrajne" polemike oko pitanja političkih i građanskih sloboda sa Stojanom Protićem, ideologom Radikalne stranke. Tokom perioda 1903–1912. redovno je biran za narodnog poslanika Samostalne radikalne stranke. Poput svog prijatelja i saradnika Ljube Stojanovića, i Jaša Prodanović se u to vrijeme nerado "primao" za ministra – nije učestvovao u samostalskoj vladi 1905–1906. Postao je ministar narodne privrede tek u koalicionoj vladi 1909– 1911, kada je okončan Carinski rat sa Austrougarskom. Savremenici su zapamtili da se postarao da se ugovoreni izvoz 100.000 srpskih svinja preko beogradske klanice što pravičnije rasporedi na sve izvoznike. Međutim, najviše je ostao upamćen kao ministar narodne privrede kada je sproveo socijalistički Zakon o radnjama 1911, kojim je uveo osmočasovni radni dan, propisao zatvaranje radnji nedjeljom i velikim praznicima, socijalno obezbjeđenje radnika na poslu, zaštitu žena i djece od teških fizičkih radova, pravo na štrajk. Prvi put u Srbiji su osnovane komore privrednika i komore radnika. Tokom glasanja u Narodnoj skupštini protiv je glasao, paradoksalno, predstavnik Socijaldemokratske stranke Trifun Kaclerović, nezadovoljan što nijesu bili unijeti u zakon svi zahtjevi Socijaldemokratske stranke.
Početkom Prvog svjetskog rata Jaša Prodanović pretrpio je veliki gubitak u ličnom životu. U borbama na Savi sredinom septembra 1914. poginuo mu je sin Zoran, rezervni potporučnik. Kada je trojna ofanziva Centralnih sila na Srbiju 1915. primorala srpsku vojsku, političko i vojno rukovodstvo i dio naroda na povlačenje iz zemlje preko Albanije, povukao se i Jaša Prodanović. Nije poznato koliko je članova Samostalne radikalne stranke napustilo Srbiju povlačeći se 1915–1916. pred najezdom Centralnih sila – podaci kojima se raspolaže odnose se na stranačko vođstvo i poslanike iz partijskih redova. Među njima nalazio se i Jaša Prodanović. Većina ih se nalazila u Nici, u Francuskoj, gdje su 11. i 18. marta 1916. održali sjednice kluba, određujući se tom prilikom prema pitanju osiguranja rada Narodne Skupštine i njenom ustavnom položaju, zatim prema vladi, Radikalnoj stranci, ulozi Samostalne radikalne stranke u okolnostima izbjeglištva i pojavama proisteklim iz takve situacije. Okupljeni samostalci zahtijevali su od svojih predstavnika odgovorno ponašanje u pitanjima državnosti, odbrane demokratije i ustavnosti i partijskih načela u odnosima sa starim radikalima u vladi. Osjetili su se ponovo složno i odlučno, kao u vrijeme osnivanja Samostalne radikalne stranke. Međutim, ako je doista i postojala, "samostalska idila kratko je trajala" i ubrzo su ispoljene sve slabosti, pogotovo međusobne netrpeljivosti i razlike u pogledima samostalskih prvaka na određena suštinska pitanja, poput onog o opredjeljivanju za monarhijski ili republikanski oblik vladavine buduće države.
Tokom zasijedanja poslaničkog kluba Samostalne radikalne stranke na Krfu s jeseni 1916. pokazalo se koliko je partijsko jedinstvo slabo.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
