Knjigu poznate i ugledne srpske novinarke Zorice Milosavljević "Oni su živeli ovde", već smo jednom koristili na ovom mjestu. Njenu srž čine, kako kaže autorka, priče o ljudima i porodicama koji su nekada živjeli u Karlovcima, "a sada gotovo da nema traga o tome". Ali, objašnjava Milosavljević, knjiga "sadrži i priče o ljudima o kojima se dosta zna, ali na drugačiji način ispričane".

Knjigu je 2023. objavila renomirana izdavačka kuća "Prometej" iz Novog Sada, a uz ljubazno odobrenje njenog direktora gospodina Zorana Kolundžije i autorkinu saglasnost, iz nje ćemo i ovog puta, objaviti nekoliko priča. Prva priča koju objavljujemo nosi naslov "Neimar u mantiji", a govori o Georgiju Brankoviću, arhiepiskopu i mitropolitu karlovačkom i patrijarhu srpskom. Ona, moglo bi se reći, upravo spada u one "priče o ljudima o kojima se dosta zna, ali su na drugačiji način ispričane".

Napominjemo, da ćemo naslove objavljenih priča prilagoditi zahtjevima priređivanja feljtona.

Zorica Milosavljević (1968), novinar je novosadskog lista "Dnevnik". Od 1998. godine do 2008. radila je kao dopisnik "Dnevnika" iz Sremskih Karlovaca, da bi potom prešla u redakciju i osim izvještavanja iz Karlovaca bavi se temama iz Novog Sada i šire. Od marta 2017. do juna 2019. godine bila je urednik lokalnog mjesečnog lista "Karlovačke novine", a u periodu od marta do decembra 2022. godine uređivala je list "Karlovačke vesti". Od 2020. godine tehnički je urednik časopisa Eparhije sremske "Srpski Sion". Autor je publikacije "Sremski Karlovci-korakom kroz istoriju" u izdanju DOO "Samarija" (2014). Bila je saradnik Matice srpske na projektu "Srpski biografski rečnik".

                                                            ***

Najočigledniji pečat svog patrijarhovanja i bivstvovanja u istoriji Karlovačke mitropolije i varoši sremskokarlovačke ostavio je Georgije Branković, arhiepiskop i mitropolit karlovački i patrijarh srpski. Bio je na tronu Srpske pravoslavne crkve najduže od svih poglavara, punih 17 godina, koje su obilježene plodnim djelovanjem u oblasti prosvjete, zadužbinarstva, borbom za crkveno-narodnu autonomiju, brigom za monaštvo i sveštenstvo, a naročito podmladak. No, za života je bio neshvaćen, a poslije smrti zaboravljen, sve dok se nekadašnji rektor Bogoslovije u Karlovcima protojerej-stavrofor Dušan N. Petrović nije postarao da kroz tri knjige osvijetli sve dimenzije njegovog lika i djela.

Po Petrovićevim riječima, poslije patrijarhove smrti 1907. godine, do trenutka kada je on napisao prvu knjigu o Brankoviću, u svim listovima, svjetovnim i crkvenim, o njemu su objavljena doslovno samo tri članka. A arhiv Bogoslovije čuva 25 kutija dokumentacije o njegovom životu i radu.

Georgije (Đorđe) Branković rođen je u Kulpinu 13. marta 1830. u svešteničkoj porodici. Osnovnu školu je završio u Senti, prva četiri razreda gimnazije u Starom Vrbasu, peti i šesti u Baji, a filozofiju 1848. u Nađ-Kerešu. Karlovačku bogosloviju 1855. završava odličnim uspjehom. U 29. godini postao je somborski prota. Zahvaljujući stečenom ugledu, imenovan je 1861. za upravitelja srpske Preparandije u Somboru i tu dužnost obavljao 11 godina.

– Patrijarh nije bio visoki intelektualac, ali je bio praktičan čovjek – parohijski sveštenik sa 22 godine, što je bitno za razumijevanje njegove ličnosti. Imao je u braku sa suprugom Jelenom, rođenom Tešić, dvije kćerke, Anđeliju i Milanu, i sina Milisava. Bio je u pravom smislu riječi narodski čovjek – objašnjava prota Petrović.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)