Važan događaj za Jugoslaviju, pa i italijansko-jugoslovenske odnose, bila je privatna posjeta kneza Pavla Velikoj Britaniji krajem novembra. Pred samu posjetu, poslanik Indeli je tumačio posjetu bliskošću kneza sa britanskom kraljevskom lozom i konstatacijom da on ide u London jednom godišnje bez nekog očitog razloga. Nije vjerovao da se radi samo o privatnoj posjeti, ali nije mogao da bude siguran o njenom pravom cilju. Što se tiče ekonomske saradnje, bio je svjestan da Britanci nisu u poziciji da ponude neku veću razmjenu robe, bar ne u dužem periodu. Kasnije će postati jasno da je knez u Londonu dobio upozorenje da je "Stojadinović u svojoj politici otišao predaleko".

Italijanske diplomate su sakupljale i informacije do kojih su dolazile iz druge ruke. Jedna od takvih se odnosila na sastanak održan u Berlinu 21. novembra između Hitlera i belgijskog ambasadora u Njemačkoj Žaka Davinjona. Vođa Rajha se tom prilikom zahvalio Belgiji na njenom držanju tokom Čehoslovačke krize. On je krivicu za komadanje Čehoslovačke svalio na bivšeg predsjednika Beneša i njegovu politiku. Hitler je zaključio: "Da se, umjesto Beneša, u Pragu našao Stojadinović, sve ovo se ne bi dogodilo". Ovo je bio samo jedan od primjera da je za Italiju, ali i za Njemačku, tokom 1938, Stojadinović bio neka vrsta modela kako bi trebalo da se ponašaju male države prema Osovini. To je razumio i čehoslovački ministar spoljnih poslova Hvalkovski, koji je italijanskim diplomatama hvalio Stojadinovića i kneza Pavla. Rekao je da su bili izvanredno vidoviti, da zaslužuju priznanje koje se ne može iskazati riječima jer su "osigurali zemlji mir nekoliko godina".

Izborni rezultati na parlamentarnim izborima 11. decembra 1938. imali su značajno mjesto u diplomatskim izvještajima iz Jugoslavije. U prvoj analizi rezultata Indeli je rekao da je minimalna izborna pobjeda (54 odsto glasova za Stojadinovićevu listu prema 45 odsto za Mačekovu) zahvaljujući izbornom zakonu pretvorena u značajnu većinu u parlamentu (304 prema 67 poslanika). Zaključio je da se hrvatski problem otvorio na isti onaj način kao i dvadeset godina ranije prilikom stvaranja države. Pitanje je bilo unitaristička država ili federalna. Indeli se pozivao na raniju Stojadinovićevu izjavu u kojoj je tvrdio da federacija znači "samoubistvo države". Jasno mu je bilo da se država nalazi u ozbiljnoj krizi. U izvještaju koji je uslijedio analizirao je uzroke izbornog ishoda. Neke od razloga slabog rezultata vladajuće partije vidio je u organizaciji same partije, stavu Korošeca, koji se brinuo samo o svojoj Sloveniji, ali i u tome što je saradnja sa Spahom u Bosni okrenula tamošnje Srbe protiv Stojadinovića. S druge strane, italijanski poslanik registrovao je odanost nacionalnih manjina, koje su u velikoj većini podržale vladinu listu. Indeli konstatuje da je Stojadinović sada ipak u boljoj poziciji nego ranije jer je dobio jedan parlament sa ubjedljivom većinom poslanika sa njegove liste. Sve u svemu, rezultati nijesu opravdali nadanja Stojadinovića, a ni samih Italijana.

Indeli je konstatovao da provladina štampa potencira rezultate u Vojvodini, centralnoj Srbiji i Crnoj Gori, da su napadi upućeni srpskoj opoziciji, dok se ignoriše ubjedljiva pobjeda hrvatske opozicije u Savskoj i Primorskoj banovini, kao i to da je Slovenija "glasala za Korošeca a ne za Stojadinovića". Primijetio je da su mnogi Srbi bili neodlučni i apstinirali, a glasove manjina je tumačio kao glasanje iz "oportunizma a ne ubjeđenja", jer su manjine uvijek uz svaku vladu. Prilično tačna analiza ishoda izbora italijanskog poslanika u Beogradu mogla je da zabrine odgovorne u Rimu.

Ni Ćano nije bio pretjerano srećan zbog ishoda izbora u Jugoslaviji. Ipak, imao je vjeru u Stojadinovića, koga je opisao kao pilota sigurnog srca, koji je "prebrodio mnogo veće oluje od sadašnje". Turbulentna 1938. godina se završavala. I pored očigledne nestabilnosti pozicije koju je njegov prijatelj imao u svojoj zemlji, Ćano očigledno nije ni najmanje sumnjao u njegovu sposobnost da ispliva na površinu. Događaji će ga veoma brzo demantovati.

PRIREDIO:

MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)