Cijele 1954. godine Leskovac se predao ostvarenju davnašnjeg sna – osnivanju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Zvanična vlast Vojvodine je ovu ideju prihvatila i za početak osnovaće i Poljoprivredni fakultet. Dilema je bila - da li da sjedište Univerziteta bude u Sremskim Karlovcima, da to bude srpski Hajdelberg; ipak, političari su se opredijelili za Novi Sad. Filozofski fakultet biće u strogom centru grada, kod katoličke Katedrale i gradske kuće, na Trgu Svetozara Miletića.
Iz Beograda je u Novi Sad doveden Borislav Mihajlović Mihiz, školski drug i prijatelj Stevana Doronjskog, koji mu je obezbijedio i lijep stan u strogom centru grada, u Ulici Vase Stajića. Mihiza će Leskovac svojski prigrliti i on će ga zamijeniti - postaće upravnik Biblioteke Matice srpske, a Leskovac će se sav posvetiti pripremama za otvaranje Filozofskog fakulteta, izboru nastavnog osoblja, dogovorima sa profesorima, prije svega iz Beograda.
Dobitnik je nagrade Saveza književnika Jugoslavije za "Antologiju starije srpske poezije". Ivo Andrić mu među prvima čestita: "Hitam da Vam kažem da se, sa mnogima, i ja iskreno radujem zasluženoj nagradi koju je dobila Vaša knjiga. Želeći Vam dobar rad i u dobru zdravlju, pozdravlja Vas Vaš..."
Leskovac svaki slobodan trenutak posvećuje prikupljanju građe za sanjanu knjigu o Lazi Kostiću. Jer, Laza je za njega, kako je govorio, cijelog života bio "velika, lijepa tema" – "intelektualac razorno vidovit, stook, analitičar hladan i vazda neugodno priseban, bilo da govori o sebi bilo o drugima Kostić ostaje neprestano jedan te isti i kada radi pjesmu, i kada rediguje neko važno pismo, i kada smišlja novinski članak..."
Andrić mu javlja da će doći u Novi Sad, na Skupštunu Matice srpske, i da će zajedno sa njim doći Erih Koš, a možda Dušan Matić i Đuza Radović. Volio bi, kaže, da opet odsjedne u hotelu "Park", a doći će i Rodoljub Čolaković pa bi zajedno otišli u Sremsku Kamenicu, na otvaranje Zmajevog muzeja. Raduje se da će i pored velike gužve imati prilike da se malo druže i razgovaraju.
U junu 1954. godine Skupština Srbije donijela je Zakon o osnivanju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, a potom je vlada obrazovala matičnu komisiju: Aleksandar Belić, Pavle Savić, Velibor Gligorić, Vasa Čubrilović, Borivoje Drobnjaković, Mladen Leskovac, Miljan Mojašević, Tadija Pejović i Spasoje Čobanski. Leskovac će uskoro biti izabran, po pozivu, za redovnog profesora za istoriju jugoslovenske književnosti i prve dvije školske godine (1954-1956) biće i dekan. Prvi profesori su i: Milivoje Pavlović, Mita Kostić, Đorđe Sp. Radojčić, Petar Popović, Mirko Stojaković, Petar Đorđić, Ivan Popović, Pavle Ivić, Bogoljub Stanković i Milutin Garašanin. Prvi profesori na komparativnoj književnosti bili su Raško Dimitrijević, Sreten Marić i Vojislav Đurić. Andrić je predao Leskovcu, za Maticu srpsku, rukopis "Proklete avlije", tog remek-djela, koje će te godine objaviti Izdavačko preduzeće Matice srpske.
Mladi student Milorad Pavić, potonji ugledni univerzitetski profesor i pisac, ovako je opisao Mladena Leskovca te 1954. godine, kada je držao jedno predavanje na Kolarčevom narodnom univerzitetu o Mušickom: "Njegova priča bila je zanimljiva i on nas je osvojio... povremeno vadio bi maramicu iz džepa i prinosio je lijevom uhu kao da govoreći osluškuje u njoj skriveni sat; sačekao bi tačku i potom bi otro vrat i vraćao maramicu na mjesto. U tom dijelu njegove priče jedna od glavnih uloga pripala je mitropolitu Stratimiroviću, dugogodišnjem poglavaru Srpske crkve..."
Krajem oktobra na Mihizov predlog osnovan je Odbor za pripremu objavljivanja kapitalnog projekta Antologije srpske književnosti u 100 knjiga - taj projekat će kasnije biti modifikovan i realizovaće se sa Srpskom književnom zadrugom, a na čelu Uređivačkog odbora biće Ivo Andrić, dok će Leskovac biti jedan od najagilnijih članova uređivačkog i priređivačkog tima.
PRIREDIO:
MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
