Stari knez nije slušao nikoga, a jedan od rijetkih primjera je kada ga je nasljednik Mihailo umilostivio da ne smijeni 60 činovnika. Jevrem Grujić je zapisao da se knez "titrao sa slobodom i životom ljudi". Ostavke, smjene, izgnanstva, obilježili su drugu kneževu vladavinu. Mnogi su zažalili, ponajviše činovnici, što su se borili ili zalagali za njegov povratak na presto.

Knez je volio česte promjene, ne želeći da se neko ustoliči duže na jednom mjestu. Prema ministrima se ponašao kao što se ponašao prema svojim pisarima u vrijeme prve vladavine. Često je znao da izdaje naredbe bez njihovog znanja, priređujući im tako brojne neprijatnosti. Njegovoj ćudi bilo je teško ugoditi i najmanje sitnice bile su smetnja i razlog da se neko imenuje za najveću ili čak i za najmanju dužnost. Kao primjer navodi se slučaj da je jednog čovjeka odbio da imenuje za činovnika zato što je imao tanak i piskav glas, rekavši da"govori kao strina". Provevši sve vrijeme uz oca, Mihailo je zapazio da "babo voli starješine krupne, grlate i plećate". Ostarjeli knez je bio u velikom raskoraku s vremenom, a još više sa ljudima, opravdano je zaključio istoričar Radoš Ljušić.

Prof. dr Danko Leovac

privatna arhiva

Iako je govorio da će vladati kao "konštitucionalni vladalac", u njegovom saopštenju Kabuli-efendiji, odmah je izjavio da ne može vladati po Ustavu iz 1838. godine. Na pitanje Kabuli-efendije: "Šta ćete raditi dok se Ustav ne promijeni?", knez Miloš je odgovorio vrlo kratko: "Neću ga poštovati." Đorđe Stojaković, ugledni bečki pravnik i povjerenik Obrenovića, pisao je da je "Sovjet zemaljski faktički prestao suštestvovati." Knez je slomio nekadašnji moćni Savjet, u potpunosti pokorio ministre i sve niže činovnike. Sudbina Savjeta je trebalo da se riješi novim ustavom, a do njegovog donošenja, savjetnici su pravno bili odvojeni od sultana, a vezani za kneza, o čemu svjedoči nova zakletva u kojoj nije bilo pomena sultana ili Porte.

Već je svetoandrejskim Zakonom o Narodnoj skupštini narušen sistem vlasti propisan Ustavom iz 1838. godine. Povodom ovih promjena, Garašanin se početkom 1859. godine pitao: "Je li mogućno obdržati jednu konstituciju koja je već toliko ranjena, i koja po sadanjim obstojatelstvama sudeći, ona će samo još na artiji stajati?" Knez Miloš se zaista nosio mišlju da ukine Turski ustav, koji ionako nije poštovao, i donese novi. Po shvatanjima Jevrema Grujića, koje je iznio knezu, narod je preko Skupštine imao pravo da usvoji Ustav, kao što ima pravo da postavlja dinastiju, a uvjerenost da će garantne sile podržati ustavnu promjenu dala je knezu podsticaj da dâ naređenje za izradu ustavnog nacrta za Malogospojinsku skupštinu. Nacrt Jevrema Grujića, u kome su se predviđali zakonodavna vlast Narodne skupštine i jaka vlada neće odgovarati ćudi kneza Miloša.

Povratak u Srbiju kneza Mihaila Obrenovića (6): Mihailo zaštitio Garašanina od Miloša

Uz to, iz Petrograda su upozoravali da promjena ustavnog poretka može vrlo lako dovesti do miješanja velikih sila, posebno Velike Britanije. Rusija nije bila dovoljno snažna da stane iza reformi u Srbiji, što je knezu jasno saopšteno. Knez Miloš je tada odustao od donošenja novog ustava iz dva razloga. Prvi je bio međunarodni, jer je bio svjestan da promjena ustavnog poretka neće proći bez većih diplomatskih potresa, a drugi unutrašnji, jer nije blagonaklono gledao na zakonodavnu vlast Skupštine i njegovu poziciju kao ograničenog monarha, što je bilo predviđeno u Grujićevom liberalnom nacrtu. Svakako da knez nije želio da sa Grujićem ponovi grešku koju je učinio sa Dimitrijem Davidovićem, prilikom donošenja Sretenjskog ustava. Donio je odluku da ustavno pitanje vrati na stari put – pregovore sa Portom.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)