Specijalna policija je od uhapšenih komunista ili simpatizera komunista uspijevala da dođe do informacija o tehničkom aparatu PK, čime je ozbiljno ugrožavala njegov rad. Jedna od najvećih provala bila je martovska provala 1942. godine.

Nakon martovske provale 1942. godine, Specijalna policija je dobila detaljnije informacije o tehnici PK, pa je Blagoje Nešković odlučio da dâ nove instrukcije u skladu sa novonastalom situacijom: "Potom sam dao instrukcije aparatu i cijeloj mjesnoj organizaciji kako se treba boriti protiv ovih mjera neprijatelja. Više nije smjelo da se čeka na ćošku, o tome sam vam pričao. Potpuno je izmijenjen stil rada [...] Ako uhapse nekog prije podne, ako su zakazani sastanci na ulici, on ti može na sastanak dovesti policiju." Zahvaljujući Janku Jankoviću koji je bio komunistička veza u Specijalnoj policiji, Blagoje Nešković je uspijevao da sazna ko je kada bio uhapšen i prema tome organizovao i mijenjao sastanke kurira. Vezu sa Jankom Jankovićem je najprije imala Brana Perović, a od 1943. godine Petar Stambolić i Vera Miletić, sve do njenog pada i hapšenja kada je strijeljan i Janko Janković kojeg je odala Specijalnoj policiji.

Blagoje Nešković je kao sekretar PK bio upućen u držanje uhapšenih pred policijom i odlučivao je o njihovoj daljoj sudbini: "Ja sam od Janka Jankovića tačno znao kakav je ko. Od Janka sam saznao da se držao slabo i da je potpisao da će raditi za policiju. Bilo je slučajeva da neko pod batinama prizna, da potpiše da će sarađivati sa policijom da bi ga pustili, ali da nam to pošteno javi. Isključimo ga iz Partije i pošaljemo u odred. Takav je bio postupak." Odredi su dobijali direktive od PK da strogo prate ponašanje poslatih komunista, i u slučajevima da oni kontaktiraju sa policijom, izoluju ih od ostalih ili likvidiraju.

Da je Blagoje Nešković bio u stanju da vrlo strogo kažnjava partijske "drugove i drugarice" pokazuje i slučaj Živke Damnjanović, članice povjerenstva za okrug Mladenovac, koja je iz povrijeđenosti ubila člana OK Jovana Krajišnika, sa kojim je bila u ljubavnoj vezi. Pošto je slučaj stigao do PK, Blagoje Nešković je naredio njeno strijeljanje, ali ono nije izvršeno pošto je Jure Sarić prenebregao njegovo izvršenje. Živka je kasnije u obračunu sa četnicima izvršila samoubistvo.

Poslije provala trebalo je stvoriti novi MK za Beograd, što je i učinjeno u ljeto 1942. godine. U novi MK su ušla tri člana: Janko Lisjak, Razumenka Zuma Petrović i Đurđelina Đuka Dinić, a za sekretara je bio imenovan Janko Lisjak, koji je bio pod neposrednim nadzorom Blagoja Neškovića. U prvoj polovini 1942. godine PK je obnovio PK SKOJ-a za Srbiju, na taj način što je iz Niša pozvao u Beograd Dragog Stamenkovića, pa ga je zajedno sa Borom Drenovcem i Ivicom Devčićem imenovao članom PK SKOJ-a. Oni su bili pod nadzorom PK; koristili su jedan od njihovih ilegalnih stanova, koji nijesu smjeli da napuštaju samostalno. Imali su zadatak da pišu okružnice u ime PK SKOJ-a i proglase, koji su slati preko kurira dalje okružnim komitetima i odredima. Instrukcije je najčešće davao lično Blagoje Nešković, koji je dolazio u njihov stan. Na ovaj način PK SKOJ-a je funkcionisao do ljeta 1943. godine, kada su članovi poslati iz Beograda na slobodnu teritoriju.

Situacija u Beogradu u toku 1943. godine je bila vrlo teška. Nijesu više postojali mjesni rukovodioci, neki su uhapšeni u provalama, a drugi su, pošto su postali previše poznati policiji, poslati u odrede. Hapšenjem Vasilije Buhe i Vere Miletić, kao i padom Janka Jankovića i Cvetka Crnjaka, situacija u ilegalnom pokretu u Beogradu se znatno pogoršala. Blagoje Nešković je u međuvremenu napustio Beograd i otišao na slobodnu teritoriju u Šumadiju. On je bio jedan od rijetkih koji su uspjeli da ostanu sakriveni u Beogradu, zahvaljujući načelima konspirativnosti. "Specijalna policija je mislila da sam strijeljan u Kragujevcu. Zato sam se tako dugo mogao održati u Beogradu, da me ne otkriju. Tek poslije Buhinog pada u ruke policije, saznalo se u policiji da se iza ilegalnog imena Mihailo skriva Nešković. Tada sam već bio u južnoj Srbiji. Po Beogradu sam se kretao bez maskiranja, noseći pištolj na leđima. Ostalim članovima PK nijesam dao da se kreću po beogradskim ulicama, da ne bi pali u ruke policiji", sjećao se Nešković.

PRIREDIO:

MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)