Ćano je boravio u Jugoslaviji od 18. do 23. januara 1939. godine. Za tu priliku Stojadinović je pozvao svog italijanskog kolegu na državno dobro Belje, koje se nalazilo u Baranji. Novine su zabilježile da je Ćano imao veliki uspjeh u lovu i da je ustrijelio čak 64 zeca i sedam jelena. U sklopu posjete, 22. januara je otvorena i Izložba italijanske knjige u Beogradu, koja je bila smještena u paviljonu Cvijete Zuzorić. Otvaranju su, pored dvojice ministara, prisustvovali knez Pavle, članovi Vlade, predstavnici diplomatskog kora i veliki broj zvanica. Izložbu je sačinjavalo oko 3.000 knjiga, starih rukopisa i slikarskih reprodukcija iz različitih oblasti.

Ćanu je priređen prijem i u centrali vladajuće partije u Beogradu. Okupljeni članovi "Slovenskog juga", "Jugorasa" i omladine JRZ skandirali su imena Musolinija, Ćana i Stojadinovića, a goste je dočekivao bivši ministar i čovjek od povjerenja predsjednika Vlade Đura Janković. U centralnoj prostoriji, jedina ličnost na fotografijama, pored Stojadinovića, bio je Musolini i to foto snimljen tokom njihovog susreta u Rimu 1937. godine. Tokom prijema sve je ukazivalo na to da je Italija glavni partner Jugoslaviji. Sam prijem služio je i da se prikaže kako pored predsjednika Vlade i mnogi članovi JRZ dijele bliskost sa fašističkom ideologijom.

Zvanično saopštenje izdato tokom posjete bilo je kratko i uopšteno. U njemu je bilo podvučeno da je sporazum iz 1937. baza za politiku obje zemlje, a sve u skladu sa "savršenim funkcionisanjem i srećnim rezultatima italijansko-jugoslovenskog pakta". Zapisano je da su dvojica ministara razmotrili trenutnu situaciju u Evropi i potvrdili želju da prodube saradnju u cilju "konsolidacije mira i reda". U saopštenju je posebno naglašeno da su ekonomski odnosi bili predmet "brižljivog ispitivanja" i da postoje na tom području "velike i široke mogućnosti razvoja", te su obje vlade riješile da "što življim dodirom porade na njihovom ostvarenju". Ekonomski dio saopštenja unijet je na izričitu želju Stojadinovića, koji nije želio da zavisi samo od Njemačke i da "ima samo jednu mušteriju i bude mušterija samo jedne države".

Svi izvori o razgovorima ukazuju na to da je albansko pitanje bilo njihova centralna tema. Već u svom uvodnom izlaganju Ćano je naglasio kako Musolini ne želi da radi ništa po tom pitanju bez da se prije toga konsultuje sa jugoslovenskom stranom. Zvanična bilješka sa razgovora govori nam da je podjela Albanije spominjana, ali da je Ćano samo pominjao određenu korekciju granica. Kao prednosti koje je predočio jugoslovenskoj strani naveo je sledeće: 1) sporazum o demilitarizaciji albanske granice; 2) vojni savez sa Italijom, koji će u tom času biti moguć i opravdan jer će i Italija, kao i Njemačka, biti balkanska zemlja; 3) nekoliko značajnih korekcija granice na sjeveru Albanije; 4) ukidanje albanskog nacionalnog središta koje stalno potpiruje agitaciju na području Kosova; 5) na kraju, obećanje italijanske podrške onoga dana kada Jugoslavija bude odlučila da okupira Solun i osigura izlaz na Mediteran.

Ćano je zaključio da jugoslovenski teritorijalni zahtjevi neće biti veliki, naročito nakon izjave kneza Pavla da Jugoslavija već ima toliko Albanaca unutar svojih granica koji joj zadaju probleme da nema "nikakvu želju" da se taj broj poveća. Stojadinović je, što se tiče albanskih teritorija, prije svega mislio na Skadar i luku San Đovani di Medua (Sveti Jovan Medovanski) na Jadranskom moru. Tu svoju tadašnju želju nije skrivao ni u memoarima. Poslije razgovora Stojadinović je uputio Ćana da se obrati knezu Pavlu po tom pitanju. On je već znao da knez ima negativno mišljenje o pitanju podjele Albanije i nije želio da pruži nikakva obećanja izgovarajući se da mora da se konsultuje sa vojnim vrhom. Očigledno je da je i Pavle u razgovoru sa Ćanom izbjegao definitivan odgovor. Ćano je otputovao sa utiskom da oba jugoslovenska državnika imaju povoljno mišljenje o njegovom predlogu, što je i zapisao u zvaničnom izvještaju Ministarstva spoljnih poslova. Nije bilo potrebno mnogo vremena da shvati da mu je zaključak bio pogrešan.

PRIREDIO:

MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)