Sukob sa Sovjetskim savezom i kriza Informbiroa doprinijeli su još većem insistiranju na samostalnoj privrednoj proizvodnji zbog ekonomske izolacije zemlje, koja je uslijedila s istoka. S druge strane, KPJ je bila spremna da se razračuna sa svim onim članovima Partije koji su se u novonastalom sukobu priklonili ocjenama SKP (b). Najprije su se Sreten Žujović i Andrija Hebrang našli na udaru zbog držanja u odnosu na Sovjetski savez. Tim povodom 13. aprila 1948. godine sastavljena je posebna partijska komisija da ispita slučaj "Hebrang–Žujović", u koju su ušli Blagoje Nešković kao predsjednik i Ivan Gošnjak i Vida Tomšič kao članovi. Komisija je saslušanje obavila u jednoj vili na Fruškoj gori, na osnovu podataka dobijenih od strane Udbe. Andrija Hebrang više nije pozivan na sjednice Politbiroa, a Josip Broz je izvijestio CK KPJ kako je on u Moskvi stvarao nepovoljnu sliku o FNRJ, optužujući ga kao glavnog krivca zbog nastalog nepovjerenja SKP (b) prema KPJ. Optužbe na račun Hebranga i Žujovića pljuštale su sa svih strana, pa je tako Svetozar Vukmanović Tempo smatrao da su "mirisali na frakcionaše", a Milovan Đilas je uporno nalazio razlike u njihovim stavovima u odnosu na zvaničnu liniju Partije, dok je Vicko Krstulović otpuživao Žujovića da je govore u CK namjerno izvlačio iz konteksta, a Edvard Kardelj je predlagao njegovo isključenje iz CK.

Nešković se priključio ovim kritikama, insistirajući da priznaju krivicu, pri tom napadajući Andriju Hebranga. Ni prema Sretenu Žujoviću nije bio blaži i napisao je kako je Komisija utvrdila da je bio tijesno povezan sa Hebrangom u njihovom zajedničkom "štetočinskom radu". "Komisija je to utvrdila na osnovu dokumenata, Rezolucije CK KPJ od aprila 1946. kao dokaz da su i Žujović i Hebrang, svaki posebno, zauzimali isti neprijateljski stav prema svim privrednim mjerama CK KPJ i Vlade FNRJ, pa su čak i pred drugim licima izjavljivali: 'Eto im njihov plan', u čemu 'njihov' znači CK KPJ i Vlade FNRJ, a 'eto ga' znači da Petogodišnji plan ne valja i da se neće ostvariti." Partijska komisija je u svom izvještaju prikazala cjelokupnu njihovu karijeru kao grešku za greškom, nastojeći da pronađe što više optužbi i diskredituje ih. Ironično je što je to bio metod koji će Partija još detaljnije razraditi na slučaju Blagoja Neškovića. Imenovanjem za predsjednika ove komisije Partija je izrazila povjerenje u njega (Neškovića), koje je on bez sumnje opravdao. Na saslušanju se postavio beskompromisno i insistirao je da priznaju krivicu, a pošto nijesu sarađivali, Komisija je na kraju podnijela izvještaj u kojem je zapisala sve ono što je ranije dobila od Udbe. U izvještaju se kaže i to da su uhapšeni ustaški policajci 1946. godine izjavili da se Hebrang 1942. godine u Zagrebu obavezao pred ustaškom policijom da će raditi za ustaše.

Na pitanje o reakcijama u Politbirou o slučaju Andrije Hebranga i Sretena Žujovića, Blagoje Nešković je dao svoj viđenje: "O tome nije bilo nikakvih razgovora. Izgledalo je da su odani Brozovi ljudi. I jedan i drugi su uhapšeni. Hebrang se ubio u zatvoru. Bili su prvo u kućnom pritvoru u jednoj vili na Fruškoj gori. Saslušavao sam ih po partijskoj liniji. U toj komisiji su bili Vidi Tomšič i Gošnjak. Imali smo jedno pismo Rusa u kome je stajalo da su ih ne samo Hebrang i Žujović nego i drugi obavještavali šta mi radimo. Kada sam im ga pokazao, rekli su šta imaju da oni više govore kad u pismu sve lijepo piše, ali to je stvar njihovih ubjeđenja." Politbiro je 9. maja 1948. godine, u sastavu Josip Broz, Edvard Kardelj, Aleksandar Ranković i Milovan Đilas, na kraju usvojio predlog partijske komisije da se A. Hebrang i S. Žujović zbog frakcionaštva isključe iz Partije.[...]

Nešković je podnio ostavku na mjesto predsjednika Vlade Narodne Republike Srbije na sastanku od 5. septembra 1948. godine, pošto je prethodno imenovan na dužnost potpredsjednika Savezne vlade i Predsjednika Savezne kontrolne komisije. Od organizacija u kojima je radio dao je svoje tumačenje o Komisiji državne kontrole, tj. Saveznoj kontrolnoj komisiji, za koju je rekao: "[Bila je] vrlo moćna i nadzirala je praktično sve što se radilo, i ljude i njihove postupke. Rezultate smo iznosili Privrednom savjetu, na čijem čelu je bio Kidrič, koji je dalje raščišćavao."

PRIREDIO:

MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)